19/12/2007

Trag u beskraju

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine

I da ocu, i da smin
ne bi moga skupit
svu lipotu zivota
niti suze ovog svita

Sve bi da' da si tu
barem jedan tren
da vicnost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi da' da si tu

Ka i nekad gledan nebo
trazim gradove u noci
di smo podno zvizda
zori krali grumen sjaja
jutro moje di si sad

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
zeno razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
sto sad pust je i sam
jer sad puna je luna
sto nad morem sja

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
zeno razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
sto sad pust je i sam
jer sad puna je luna
sto nad morem sja

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
Objavio iva978 u 08:16
kategorija posta: email this post | Komentara (2)
Upiši nešto
Komentari:
eh, kako more, josh onako namreshkano ume da povuche setu, neku duboku tugu k'o shto je i ono samo - duboko i plavo i beskrajno i da zamisli choveka nad zivotom i sudbinom...da se oseti usmljenjim kao nikada i nigde pre toga...niko toliko i tako ne misli na zene i o zenama kao mornari na svojim dugim purovanjima, jer tek tada stvano osecaju nedostatak svoje druge polovine u pravom smislu te rechi...:))
Kuckao kojak u 14:42, 19/12/2007 | Link | |
Oooooo... Crna ja glupača, obožavam ovu pesmu, a nisam znala da je peva mornar. Mislim, Dragojević je peva, za toliko znam, al' nisam znala da to radi u ime mornara. Nego nekog ko živi pored mora. Ili mu je, ko zna, nebo metafora za more. Ili vojvođanska njiva.
Al' pesma je fe-NO-me-NAL-na! :)
Kuckao Atajlo u 14:47, 19/12/2007 | Link | |
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se