16.4.2008 - Huligani! KO?
Dragi prijatelju, prijateljice,
znam za dogovor,
ali ja nikad ne radim onako kako treba. Ne bih želela da neko vas bude pogrešno shvaćen, zato sam se potpisala
Ne ljutite se.
Sport!
Fudbal!
Najvažnija sporedna stvar! na svetu
Šta je to?
Dečaci počinju da trče za loptom čim prohodaju. Tate pokazuju sinovima prve tajne lopte. Ponosno gledaju prvi ubačeni koš, odbijenu loptu, postignuti gol. Dečaci postaju stariji, treninzi ozbiljniji, neki se potpuno posvete lopti, sa više ili manje uspeha. Idemo na utakmice, navijamo iz petnih žila da pobedi naš tim.
Kad igra reprezentacija srce prestane da kuca u kriznim situacijama. Da li ste ikad osetili veću sreću, ponos nego kad se razvije naša zastava, kad zasvira naša himna, kad naši pobede?
Naši?
Da li su i navijači Partizana i Vojvodine u Futogu bili neki naši? Ili su možda došli iz svemira? Najlakše je prozvati ih huliganima, moglo bi se diskutovati o značenju te reči. Policija je znala za najavljeni obračun. Nije ga sprečila . Kojim pravom?
Jedan mladić je ubijen, nekoliko povredjenih. Razularena masa je uradila šta je uradila. Još su u Rimu govorili: narodu treba hleba i igara da bi bio miran. Da li je ovaj sukob preteča nečeg drugog, nekog nemira u nama koji ne znamo da smirimo?
Podbadani govorom mržnje često eksplodiramo, i kad ne treba, redje kad treba. Uvek je bilo sukoba, i sigurno će ih biti još dugo. Uvek je bilo različitih mišljenja, i dobro je da je tako.
U celoj ovoj situaciji, boli me jedno.
Neće biti odlaganja prvenstva
Da li jedan izgubljeni mladi život nije vredan čak ni toliko da se jedne nedelja posveti uspomeni na njega?
Osudjujem sve učesnike u planiranoj tuči,
osudjujem neefikasnost policije,
ali iznad svega osudjujem reči generalnog sekretara Miodraga Jankovića da bi odlaganje utakmica poremetilo prvenstvo.
Ovo je pisala AnaM, samo žena, koja ne prati više, i ne razume se više u sport. Sport mi je mnogo dao, ali uzeo mi je više. Pisala sam srcem, jer mladić koji je ubijen je nečije dete, sin, brat, komšija, drug, mogao je biti moj, tvoj, naš.
Zar je utakmica vrednija od njegovog života?
|