Ponekogash sakam da se odmoram od grevovite

Da se raspnam na ironichniot krst...

SAMATA...

Da ispovratam se shto imam vo sebe.

Predadena i ugnetena...

Mojot angel, izedeniot...

Mi ja shepoti himnata na zivotot

bledo, bezdushno.

Kako i mojata bolna dusha.

Temno crveno, kako moite morbidni sonishta

oboeni so demonite shto me opkruzuvaat.

Ne me ostavaat sama vo okeanot na omrazata.

Se davam, no ne me ostavaat da bidam sama...

Dali mi davaat sila?

Letoto bledee...

Mesechinata nadvledea...

Bledeat i tvoite retki pomisli, kon mene...

Pocrnuva nokta...

Zvukot na pijanoto pravi da bidam ziva.

Zaedno so moite demoni.

Pristigna esenta, so nejzinite prekrasni kosi...

Tancot na smrtta, niz moeto crno ezero.

Tivko, violina, piano...

Sonceto e smracheno...

Tancot spor, iskonski.

Smrtta i jas nosime maski na mrtvi lebedi.

Lebedova pesna na gavranite...

Crna svetlina...

Prispivna pesna koja ne zavrshuva.

Tokmu koga go zapali temjanot

me vide kako iluzija na sushtestvo

na chovechko telo preleani krvi solzi

od moive DEMONSKI OChI