6/4/2008 - pred zoru

 Ne boj se,

zvijezde su sjajne

sacuvale tajnu nasu

i u nocnoj magli

prikrile  svaki trag

ostavljen za nama.

Nema dokaza

da smo tuda prosli,

osim mozda nade

da jos nismo

sasvim zaboravljeni

i ako smo

otudeni,

malaksali

utonuli

u zanos,

obuzeti sljepilom

i magijom

trenutka,

kao da smo svijesni

skoro ce zora,

skoro ce

jutro osvijetliti

dvije siluete

i trenutak ce se

 zdrobiti za uvijek

kao prah,

vjetrom odnesen.

24/2/2008 - muk....

Mnoge su rijeci pale,

mnogo je gnijeva,

progutano na suvo.

Mnogo je ljutnje,

 sagorilo sebe,

jer opravdanje

nije uspjelo pronaci.

Na hiljade zasto,

je dozivjelo eho,

a odgovor se samo

sutnjom odazivao,

ostavsi da lezi,

slomljen,

marginaliziran,

obezvrijeden,

bez ikakve svrhe.

29/1/2008 - svetionik

Ti,kao

posljednja nada,

kao obruc i uze,

ruka za spas,

svijetli i dalje,

zarom,

onog koji zove.

Nemoj posustati,

niti pokleknuti,

pod naletima

bure

i silovitih vala.

Oni svoje bitke vode,

od kada je svijeta i postojanja.

Ti svijetli

i budi na strazi,

u ovoj noci.

i

uputi signal

njemu,

sto luta

u zivotnom polumraku.

Mozda te vidi,

probudi se i dozove,

mozda napokon shvati,

u kom je pravcu,

 potrebno,

okrenuti jedra...

21/12/2007 - samo posmatram

Dva,svijetlosna snopa u mraku,

dvije linije u raskoraku,

izvoru okrenula leda.

*

Stakalca u nizu

svijetlosti blizu,

prelamaju sjaj,

cudnovate boje zar.

*

Vaza na podu,

okom primjecena,

u hodu

*

Pobjelila grana

popustila mracna brana,

svijetloscu zigosana,

ostavila trag na zidu,

kao zakrpu,

sjenkama

premazanim.

suton

17/12/2007 - * mraz *

Bijelilo sto bode oci,

prikralo se jutru, tokom noci,

i pritjeralo kristale u obruc studeni.

Steglo je jutro, kao u grcu,

i ostavilo za sobom,

pucketavi zvuk

pod cizmom,

onog,  

sto ce  tuda

pregaziti hitro.

Smrzava se cvijet,

usporava  let,

dok mraz

 sasvim tiho,

opkoljava grad,

i

odijeva  ga u bijelo.

11/12/2007 - kazaljke

Ples u mraku,

mukle usne bi napipale,

vjetrom doneseni shum,

ali, njega nema.

Cuje se samo,

zvuk pomjerajucih

kazaljki na satu.

Na  trenutak

se poklopise,

tek, ovlas dodirnuse

i razidjose u miru otkucaja.

Jedna  je brza

druga je spora,

al' jedna bez druge ne mogu.

Sudbina ih splela skupa,

da odmjeravaju sate,

za svakog,

...istom mjerom.

Otkucavaju i prate,

sekunde,minute , sate,

i pokazuju

vrijeme sto odmice hitro,

bez stanki.

Kazaljke su same,

progutale dane,

bacile ih za ledja ,

u vrijeme

sto ne uspjese,

 nikome da vrate.

7/12/2007 - tebi...

Sjajnim tragom

puteva sto vode,

naprijed u saznanje,

tebi bi posla hrabro.

Rasirila bih krila svoja

i smogla snage

da vjerujem,

da me ona,

mogu drzati

trajno.

30/11/2007 - ......ka rtu dobre nade

Ti plovis,

necujno prelamas vali.

Pokrila te noc,

a mjesec obasjao pute.

Bez upute,

znakova,

tragova na vodi,

krstaris na slijepo,

sa vjerom

u svoj nutarnji smijer i pravac.

Ne libis se ,

niti   nevjericom moris,

vec i nocas,

kao i mnogo puta do sada,

sklapas sake,

od mjeseca sjajne

i molis molitvu

za sve one,

sto krstare bespucima

i  sanjaju,

svojoj,

ispacenoj dusi mir,

trunku topline,

i

u rtu dobre nade,

tihu luku.

autor: suton

28/11/2007 - ~ lik u ogledalu ~

Lik u liku

refleksija,

bol na licu,

samo je tebi vidljiva,

jer..., jedino ti

vidis metez u tijelu,

koji je drugima,

potpuno nejasan

i nedostupan.

Oprosti im,

oku  i ruci

je to, sasvim

nejasna velicina.

autor: suton

27/11/2007 - ¤¤ VIZIJA ¤¤

Vizija,

sagorila do kraja.

Rodjena je nova,

nepoznata,

neiskristalisana jos,

bez jasnog oblika,kontura i stasa,

bez mirisa,boje ,sluha i glasa.

Bez okusa je

tesko svarljiva jos.

Nek' odstoji,

dozrije,

i sav sok iskustva

izvuce,

pretvori se u blazenu misao

i  prirodni stav

novog prihvatanja

onog sto ce doci,

.... na prstima.... zaprasenih pepelom.

autor:suton

21/11/2007 - golubica

I....

kao da se sva ovozemaljska bjelina

prosula na te'

i na tvoje krilo,

pa mi se na trenutak cini

da je tvoja lakoca leprsanja

sasvim jedinstvena.,

meni,

    jednom shetacu kroz vrijeme.

15/11/2007 - kapljica

Nepoznata tebi

ulivena nada,

plamenom svjece obasjana.

Ne dopusti joj da pada.

Umotaj je u satensko krilo

i pomiluj njezno po kosi,

ako primjetis sjaj i treptaj,

ne dvoumi se,

to je tvoja

kapljica u rosi.

autor:suton

13/11/2007 - karavani

Putovanje kroz nepregledno.Putovanje kroz prostor i vrijeme,gdje sat ne igra nikakvu ulogu.Pjeskovito prostranstvo oduzima dah.Pitam se da li je nesavladivo,savladivo u ovakvim uslovima i okolnostima?

Na put kroz bozije pjescano korito,nije preporucljivo krenuti sam.Tu ne vrijede pravila magistrala i sirokih traka za preticanje.

Ovdje je tempo sveden na ona puziji,cak i onda kada je puz u najboljem  elementu.Ovdje vladaju kamile i nomadi.Oni odreduju tempo i stanke i samo oni razumiju kruptiranu dusu pustinje.Ja sam samo putnik,ne govorim mnogo,ustvari samo zapazam i sutim,jer ne zelim da razotkrijem treptaj pred ovim kolosom - beskrajnim prostranstvom pjescanih zrna.....Idemo polako.U koloni,jedan iz drugoga.Sunce sija ili bolje receno przi i direktno prijeti svakom onom koji se usudi zakoraciti u dolinu apsolutnog mira i dugotrajnih susa.Na momenat osjetih relativnost svake vrijednosti koja je do tada bivala postavljena.Ovdje jedino voda i kamile imaju istinsku vrijednost,sve ostalo je manje vise nebitno.Sunce izvlaci vodu iz svake pore,ma kako vjesto da je sakrivena.Kako savladati umjetnost racionalisanja zaliha i odrzati fokus na cilj?....Posmatram nomade,ni oni ne govore mnogo,ali drzanjem tijela, samouvjerenim stavom i nacinom upravljanja kroz nevidljivi pjescani lavirint,daju i ulijevaju osjecaj sigurnosti.Oni su ti koji znaju,ono sta treba,kako i gdje treba.Oni poznaju u tancine onu tanku,nevidljivu nit koja razdvaja sigurnost od kobne sudbine.Znaju kuda se moze,a kuda ne.Iako svjesni postojanja precica,oni ni ne pomisljaju da njima krenu.Oni znaju da je koristenje precica,poigravanje oko nevidljive linije,one iste - sto razdvaja.Oni znaju,sjecaju se, sto iz iskustva, sto iz prica nomadskih mudraca da je na ovim prostorima, oduvijek  bilo onih koji su zeljeli nabrzinu i precicama nadmudriti pustinju.Ali to nikada i nikom  nije poslo za rukom.Ne vrijedi protiviti se tempu koji ovdje vlada.On je star,kao i sjecanje na ova fascinantna prostransva o kojima mnogi ne znaju nista ,a nekolicina zna sve.Mozda bas ne sve,ali dovoljno mnogo da bi sacuvali i zastitili opstanak covjeka u dolini pjescanih oluja.Karavan je zastao,niko ne objasnjava zasto.Govorim sebi da mora da postoji prihvatljiv razlog za tu odluku.Niko nista ne govori,ovdje samo pustinja ima pravo glasa,a ona govori tiho,u njedra i samo u apsolutnoj tisini se moze cuti njen glas.I ja pokusavam oslusnuti,ali ne cujem nista,osim bucnog kamiljeg mljackanja.Uzimam flasu sa vodom i oprezno zalijevam sasuseno grlo.Pazim na svaku kapljicu.Ni jedna mi se ne smije oteti,svaka je vrijedna nad najvrijednijom.Tjelo se okrijepi,zadobi ponovno izgubljenu snagu.Cekali smo vece.....tiho,zajedno,ali ipak svako za sebe.....Iznenadna misao je prostrujala tjelom i kicma se izvila.Tijelo je bilo ispravno,pa skoro kao u onog nomada koji je stajao na celu.Jesam li na putu da razumijem bar djelic ove pustinjske mudrosti ili je to samo dasak vjetra koji poce da se komesa i unosi osjecaj lagodnosti, ali i nekog cudnog i neobjasnjivog nemira.

Ne znam,ali karavani bude olujnog jahaca u meni........   fasciniraju me i mame.

autor:suton

10/11/2007 - my way

Prvo zapazih tragove,

sasma vidljive i jasne.

Potom su bivali sve rijedi i rijedi,

i na kraju se izgubise,

kao da nikada nisu ni postojali.

Odjednom,

spoznah da je moje istinsko traganje

bas tu i zapocelo,

i da su moji koraci,

prvi ledolomci

krocenja,

u

beskonacnom trazenju

nebeskog

u sebi.

autor: suton

9/11/2007 - stihija

Zazarena kugla nadanja,

rastegnuta do tacke raspuknuca.

Srce iskace iz ritma svakodnevnice.

Kicmeni stub, kao kamen temeljac

svim teretima,

hodocasnog marsa,

potpuno zalutalog

u vremenu relativnosti.

Tabani,

krvavi i izuljani

od bosonogog krocenja.

Vene,

izrazajne i nabrekle.

U njima jos vrije i kulja

nesalomivost,

nevidljiva putanja

od srca

prema tjemenu,

palcu nogu,

i nazad.

Uzburkava se jos jednom,

iznova,

nepremostena

neukrocena

crvena lava zivota.

autor:suton

6/11/2007 - .: Ikar :.

Jesi li sam

ili

si samocom opasan?

Razumiju li te

i daju li ti krila,

ili

te vjecno tesu,

sloj po sloj,

sve do stepena

krhkosti duha,

vjecno zarobljenog

medu s(h)akama

 zamrznutog stanja

njihove

nonsalantnosti.

autor pjesme: suton

30/10/2007 - Dal' postoji rijec ?

Htjela bih rijec,

jednu jedinu rijec

al' nijedna nije prava.

Nadode,

ja je propustim

kroz misli

i bacim,

neupotrebljenu,

nepohabanu.

Sta vrijedi,

kad ne mogu

da nadem pravu,

jednu,

al' dovoljno

mocnu i jaku,

da docara

stanje zudnje,

 treptaja srca

i njemost,

moje okamenjene

razboritosti.

autor pjesme: suton

26/10/2007 - neizbjeznost

Drvo malo,

tek korjenje pustilo,

klati se na vjetru

hrabro,

i uci,

prve korake.

postojanosti.

25/10/2007 - ..: Privilegovanost :..

Barke su se ukotvile,

u mirnu luku,

izoliranu, od svakog uticaja i bure,

i

ne naslucujuci,

kakve su nedace zahvatile more,

tamo,

na otvorenoj vjetrometini opstanka.

24/10/2007 - Susret u predvecerje....

Umij me iskricama darezljive ruke,

poslane,da je prepoznam

i razaznam glas obracanja,

najdubljeg stanja tisine,

tisine univerzuma,

koji me zove,

tjesi

i nesebicno privija ,

sebi

u vjecnost.