Zvrrr zvono mobilnog telefona prekinu me u poslu i naravno „Mama zovi hitnooo!!!“Na plačljiv glas deteta ko se ne bi uznemirio.“Pobogu šta se desilo???“ „Znaš kada sam se vraćao sa treninga ,našao sam ga... bolestan je ,odneo sam gaveterinaru dao mu je vakcine ,inekcije i treba još ponešto da mu se daje .Mama grcao je ... a veterinaru treba da se plati toliko i toliko ..."
"Smiri se. Sačekaj da se vratimo sa posla ,pa ćemo se dogovoriti."
I tako redom slike su počele da se nižu
Setih se našeg psa,godina provedenih sa njim, Tuge nakon njegovog odlaska“.Tada sam rekla nećete mi ovo više prirediti .No nije prošlo kratko vreme ,počeli su pristizati četvoronožni ljubimci. Stiglo je mače, kako da ne dozvolimo deci . Mačak je sa nama već 5 godina. U to vreme kako osetiše i okolne mačke da opasnosti u dvorištu kod nas nema, eto ti njih malo malo pa žurkaaa...
Neki dogovor u kući jepostignut. Za sada mačkai tačka.(bilo ih je sem ove još moram da napomenem)
Ptice za kojima takođe žude, ne dolaze u obzir iz zdravstvenih razloga,tj alergije na perje člana porodice.
Prošle godine odem do kume u goste ,koja živi u drugom gradu.Prelepo štene ...doneli ga i njoj na „čuvanje“.Mamaaa ...uz „teško ubedjivanje“ (krišom nazovem muža,da me ne čuju ...dogovorimo se ) .Vozom sam ga u kutiji švercovala , ukradu nam ga . Opet tuga u kući suzeee i sve redom . Ponovno ubeđivanje „Kakva si nećeš... itd . Dobro da mama ne bi izgubila svoj reiting, stigao je proletos „no name“ samo da prenoći .Nisam bila sposobna da musmislim ime i zato je dobio to „no name“ i svidelo se svima. Naravno silna obećanja vodićemo brigu o njemu...sa suprugom se dogovorimo da štene ostane. .Moji momci odusvojim putevima preko dana."no name" i ja eto zabavljali smo se.Sve dok jednoga dana nisam došla kući... auuu nema interneta uz sav moj trud i umeće otkrijem glavnog krivca.... Naravno objasnimo sve ponovo deci ovo neće biti dobro .Mora da se nauči redu.Krene njegovo učenje „kućnog reda“ malo više boravka na otvorenom .I tako jedno popodne "no name" nestade...pomerio barikade ispod kapije i odeee. Ne bih vam ponavljala šta se sve dešavalo te večeri i narednih dana ni ko je bio glavni "okrivljeni" .
Sledeći je bio zec pokupljen sa livadice,koji je čak sat vremena preživeo u dnevnoj sobi. Suzaaa na sve strane.(jasno je zašto smo ga lako uhvatili). „Voleli bi smo ribice biće u dnevnoj sobi.“ Zasedne kućni savet ... stigle i one ...u akvarijumu su tek da znate i nadalje .
Da sve ne bi išlo kako se dogovorimo, nema više četvoronožnih ljubimaca . Najstariji sin se javi „Naš pas će imati štence u oktobru...mislio sam ...Koji štenciiii ???Nemogu opet sve iz početka ...Krene nešto po zlu od štenaca ništa .Odloženo do daljnjeg uhhh smirim se dobro .Razgovaramo sa suprugom žao nam jebilo i dogovorimo se sledeće leglo kada dodje vreme , eto nama ljubimca .Nismo htelio tome da govorimo deci .Jedino na čemu sam uvek insistirala da bude mužjak, nemogu ono tužno razdvajanje da gledam.
E da da se vratim na početak ove priče ...dodjemo kući sa posla. Nismo stigli ni da se čujemo ,šta se izdešavalo...začu se cviljenje iz garaže ...Šta se to čuje,ispričam mužu ukratko ...Otvorimo vrata ajoooj imali smo šta da vidimo. Sav u ranama ,bolestan od ko zna čega uhhh .
Sinčić stigao uveče iz škole pognuo glavu „Znam pogrešio sam ,nisam smeo ovako da uradim ali vidite kakav je ... prelep jeee zadržat ćemo ga je li ...hvala jupiiiiiiii ... Ima još nešto,što vam nisam rekao. "Šta sine ž e n k a a a
je ...
I to smo pregrmeli, objasnili smo mu kućnog reda ima da se pridržavate .
Kada ostanem nasamo sa njom, obe se toga pridržavamo ...tek da vidite ko je gazda u kućiii...još da je naučim da surfuje
Jutro jeeePogled u njega a on na istom mestu stoji a pod njim isti prizor kao i prethodnih dana
Dobro nemam kud oružje u ruke podršku sam imala i akcija
Krajnji rezultat bitke
Dobro sada već iznervirana ako ćeš ti ovako svaki dan e sad ću ti pokažem , popnem se na stolicu pa na merdevine ,na krovu od garaže doživim šok, ne bih meni to palo napamet ali obećah nekome da ću biti dosledna sebi ,pa da dotičnu osobu ne razočaram .
sa visine i ovo stigoh A vredelo je moram priznati
Grofica Anastasia se u ne baš mladim godinama, udala za grofa Tasila.
Jutro posle prve bračne noći, pijući jutarnju kafu umiljatim glasom se obratila svom suprugu
" Izvinite grofe volela bih nešto da znam? "
" Pitajte draga."
" Da li i naši podanici svoju prvu bračnu noć provode ...ovako??? "
" Da i oni je provode ovako."Mirnim tonom odgovara grof Tasilo i nastavlja da pijucka kaficu
Zamisli se grofica i ponovo
"Kažite mi grofe još nešto molim vas ."
"Šta vas muči draga ???" upita zabrinuto grof Tasilo .
Grofica Anastasia sada već sasvim zbunjena ...
"A da nije to onako... previše dobro za njihhh???"
Nekakav uvod za sinoćno zbivanje u mojoj kući.Naime neki od vas od ranije znaju kako sam se obrela u blogerskim vodama ,da ni blog svoj postaviti nisam znala.O mojoj deci koja su mi se tada smejala ,kada su mi pomagala da se prijavim na caffe, da bih naravno malo pričala sa svojom drugaricom ,šta da vam kažem. Kao fol dosada nismo bile u kontaktu ,neračunam telefonske pozive od nekoliko sati i sms -ove, ,malo nam i to bilo, pa ajde još da se"virtuelno" družimo .Tako ja provedoh ovde već nekoliko meseci čitajući ,pišući ,družeći se sa vama. Pre dva dana u kući opšta pometnja oko računara. Nas četvoro a svega 2 u kući , pa vi gledajte koje su to muke.Loše vreme nas je sateralo u kuću. Svako bi ponešto za svoju dušu . Najstariji je oženjen i ne živi sa nama , da je i on tu kakav bi tek epilog ova priča imala. Moj "drugo rođeni "napravio je profil sebi na jednom od čuvenih i popularnih sajtova .Nije da ni mama to ne koristi ali za komunikaciju sa porodicom razasutom po belom svetu. I tu krene priča ,te hoće te neće da stavi muziku,slikice , hoće neće blog svoj da piše .Upletemo se mi tu naravno po svom običaju u priču i nadmudrivanje i sada već "iskusna" mama da potpomogne svog sina daje sugestije Rasprava je trajala malo duže ko koliko zna i šta ume.No nisam baš prijavila sve što sam u međuvremenu naučila ,tek ih čeka iznenadjenje . I padne opklada da će mama najduže za mesec dana sama da napravi web stranicu, to dodje pomoć tati za njegov posao , napraviti blog stranicu , savladati sve ostale stvari koje do sada nije znala . Uz jedan jedini uslov neograničavajte moj boravak uz kompjuter i naravno njihova pomoć je isključena.Nije ni mama baš naivna malo više tera vodu na svoju vodenicu. I tu juče previdim jednu sitnicu da se i mama može razboleti.Došla kući sa posla nije da se pravdam, no često do kasne večeri radim, znači vremena na pretek nemam, a da bih opkladu dobila treba sve uskladiti.
Savlada me neka temperatura malaksalost , nešto se motam oko komjutera ,poslala mailove prijateljima Help opklada u pitanju .Onako nikakva malo se šetam između šporeta i komjutera , u to stiže moja ekipica kući. "Jao sirota mama bolesnaaa . A znaš majko, mislio sam da se ti nemučiš,pogotovo ovako bolesna, da ti ja odam tajnu ,pusti opkladu ,hajde da se pogodimo. Kupi mi slušalice za iPod (pošto ih je izgubio), ja ti pomognem i to je to!!!" oglasi se moj "drugorođeni" .Najmladji sin pevuši "manta manta sve mi se manta"... i smeška se opružen na krevetu u dnevnoj sobi. I meni se počelo "mantati" po glavi , E mali da ne bi ti" jeftino" da prođeš opklada je opklada zaboravi.
A tek danas mi se mantaaaaaa ili me temperatura još nije popustila pa haluciniram
Brainstorm, brainstorm, brainstorm, brainstorm, 1. Koje ekstenzije najbolje pristaju dizajn sajtovima (.com, .net, .org?) 2. Kako postati web dizajner (tastaturu u ruke ili...) 3. Web i TV - razlike i sličnosti (advertising i privlačenje posetilaca)
P.S. A da mu ipak dam lovu za slušalice
Pozajmljen tekst sa net-a , ali tekst koji me je oduševio,podsetio i slatko nasmejao. Kako i ne bi ,kada sam učestvovala u navedenom događaju ali naravno kao navijačica u publici .Nisam mogla da odolim da ga ne podelim sa vama ipak su to neka lepa vremena moje mladosti (smem li to ovde priznati ) i priča o Legendarnim "Trojanima" tako smo ih zvali ,naši čuveni "trizanci" ili se kaže blizanci trojke ?! Ma kako god da se kaže, nadam se da će vam se priča o njima svideti.
" Sredinom 80-ih godina, u Vrbasu je bila organizovana kružna trka ulicama grada, na kojoj su učestvovali mnogi naši, tada poznati atletičari. Kao učesnik je bio prijavljen i jedan od Trojana. Kada je trka počela, publika koja se nalazila u ulici Narodnog fronta, je imala jedinstvenu priliku da prisustvuje velikoj prevari, jer su se Trojani tu smenjivala tako da je svaki od njih trčao svaki treći krug. Međutim, gubili su vreme menjajući crvenu majicu. Kako im samo nije palo na pamet da nađu tri iste majice, uštedeli bi sigurno čitave dve minute. Međutim, sreća prati hrabre, a aplauz uporne, tako da su se na cilju izređali svi od reda, a na kraju, sa 10 minuta zaostatka se pojavio zadihan (i prilično znojav za svoje godine) jedan od Trojana, koga je publika oduševljeno dočekala i nosila na rukama, želeci da mu se zahvali što im je osvetlao obraz.
Još jedan interesantan detalj o njima: u njihovom komšiluku živeo je izvesni Roman, koji je jednom prilikom uspeo iz njihove šupe da "pozajmi" dnevnik jednog od njih. Naravno, Roman je nesebično pokazao taj dnevnik nama običnim smrtnicima, inače mu niko ne bi verovao u sve te priče. Samo da napomenem, da su Trojani bili toliko međusobno slični da su slobodno mogli da se švercuju na jednu ličnu kartu. Jedna od priča iz dnevnika ide ovako:
- Jednom prilikom su njih trojica sa roditeljima otišli u Sloveniju kod nekih rođaka. Trojani su odlučili da se prošetaju do obližnje pijace. Kada su stigli na pijacu razdvojili su se. Naravno, sva trojica su bili različito obučeni tom prilikom. I tako dok su im se putevi ukrštali i razdvajali po pijaci, primetila ih je patrola milicije, respektivno ali ne zajedno. Posle nekog vremena su priveli jednog od njih (onog koji je tada naišao sistemom slučajnog uzorka) do stanice milicije da ga priupitaju zašto se stalno presvlači ??? "
Sve dok nisam čula njene malene klompice, kako lupkaju po terasi i umiljat glasić "Ćao Tetkača stigla sam." nisam ni bila svesna koliko dugo je nisam videla i koliko mi je nedostajao taj njen glasić, koji me uvek razveseli.
Slušajući njene doživljaje, sa letovanja , iz školice ,sa časova klavira, zamislila sam se. Kako vreme leti .Setila sam se u dana kada je rođena, pre skoro devet godina.
Tog jutra moja prijateljica je došla na rutinski pregled u bolnicu, do porodjaja je imala još nekih 20 tak dana. Popile smo kaficu, ispričale se, čekajući, da nam jave da je njen lekar stigao .Ostavila je samo svoju torbu kod mene i čim sve obavi eto je nazad ,znate kako to već ide, da se još malo ispričamo . Požurila sam da obavim neke poslove koji su mi bili hitni.Odjurila da odnesem neke papire u susednu kancelariju.Kada sam se vratila nazad, kolega sav zbunjen mi saopštava ."Zvala te je prijateljica, i rekla je da dođeš, da ti kaže šta da joj spremiš porađa se ." Naviknuta već na neke šale koje znamo da zbijamo jedno sa drugim ,možete samo zamisliti kakva je bila moja reakcija. Rekla sam "Daj nemoj me zezati ",ali malo drugačijim rečima "Mene si našao danas da najavljuješ.Nije njoj još vreme ."On sav zbunjen nastavlja dalje u panici "Ali zvala je rekla je, pukao joj je vodenjak, vode je u porođajnu salu." Samo sam se nasmejala i opet "Pa ti si nemoguć, nemoj me... nije mi dan."
Jedva bi me naterao da krenem put odelenja, da se nije oglasilo telefonsko zvono , i sestrica sa odelenja zove "Molim vas dođite prijateljica vas čeka !" Kada sam ušla u sobu, u kojoj je moja prijateljica sedela na ivici kreveta i onako uplašena rekla "Samo što sam napustila tvoju kancelariju krenuo je porođaj." Auuu ...tek onda mi je bilo jasno .Juriš donesi joj neohodne stvari, alarmiraj sve što se na odelenju dalo da znaju da čim prve informacije budu jave meni ....za tatu me uopšte nije bilo briga ...nije on sa njom hahaha. Nakon kratkog vremena okrenem broj telefona porođajne sale ...na to babica "Čekaj evo ovog časa se porodila ! " A kada mi je saopštila, da se rodila devojčica moja B....... da je teška toliko i toliko, da je dugačka toliko i toliko, samo sam zavrištala "Postala sammm ...pomislih "A šta sam postala ???"... pa TETKAAAAAAAAAA
P.S. Moram vam priznati da mi ni posle toga nije bilo lako. Svaki put kada bi tatica išao da obidje prijatelje da im javi, da se rodila naša curica ,uvek ga je put vodio pravac kod nas. I kako da ne nazdravim za rodjenje jednog takvog divnog deteta , a u ukrašenoj korpi prepunoj raznih pića , sa roza mašnicom nekim se čudom uvek stvorio čokoladni liker za " tetkaču"
Neka moja razmišljanja, kako je lako u jednom danu biti...Subotnje jutro osvanu, prva jutarnja kafica, naravno pravac Blogoye i eto ranom zorom blogerka.Ne zadugo, šta drugo nego klasika subotnjeg prepodneva, ajmo malo reda po kući,spremanje kuvanje i eto domaćica.Na poziv svog najmlađeg sina" Mamaaa, hoćeš da se prošetamo do grada?" "Naravno ne dešava mi se često da me dete koje je napunilo četrnaest godina, zove da se prošetamo, sve ostavljam i pravac centar. U gradu gužva u toku žetvene svečanosti,glavni gradski trg prepun izložbenih štandova, ručnih radova, knjiga, pletenih stvari, korpica, stoličica,šarenilo... Improvizovani kafić oko njega slama i drvene klupice...oko fontane okupljeni svatovi uz zajapurene trubače...Sledeća stanica poslastičarnica.Vidno raspoloženi oboje, dan sunčan, Uhhh sela konačno ,zapalih cigaretu čekajući da nas posluže i naravno na to moj sin "Mama nakon ove nemoj više !" "Zašto???" ..."Znaš, devojke ne puše ,nije lepo... održa mi mini predavanje o štetnosti cigareta ..." Postadoh devojka hahaha .Zvrrrrr... telefon .Muški glas "Dobar dan, da li sam dobio Barona ?" "Neee, dobili ste Baronicu!" odgovorih i nasta muk ..."Izvinite" ...klik, veza se prekinu.Ne prođe nekoliko minuta, stiže poruka "Izvinite Baronice... " Ljudi postadoh i Baronica... Nastavismo svoju šetnju, počne pregovaranje ,a ja veoma dobro raspoložena predložim "Hajde da vidimo jedno venčanje" Mamaaa... ne poznajemo ih, a nismo ni okićeni za svatove ?!" "Ne poznaju ni oni nas.Idemo ???" Nastavih da provociram svoje dete, koje je naravno prihvatilo moju šalu, uđosmo u Hol pod gradskom kućom .Pre toga obećah da ćemo doduše malo zaobilaznim putem, nastaviti daljeee...do sportskih terena.Ostavismo svatove i trubače ... Nakon toga do prodavnice "LUSH" ...udjosmo u prodavnicu "LUSH" da ispunim sinu želju i da udišemo prelepe mirise hahaha bio je to dan pun bisera koje je taj dan sejao iz minute u minut. Imala sam utisak da naš smeh nadjačava buku i zvuk truba koji su odjekivali
gradom...Nastavismo šetnju.Stigli smo do crkve kada se oglasilo zvono. Naravno da smo ušli, i ostali na večernjoj službi.Njegov osmeh mi je govorio sve .
Krenusmo ka sportskim terenima,na početku se osvežismo na tek postavljenoj česmi u čast svim učesnicima Olimpijskih igara rođenih u našem gradu. Obećah, nema povratka na pola puta. Na šetalištu koje vodi ka šumi sve je manje i manje prolaznika ... i tada krene naše malo nadmetanje ...šišarka zameni fudbalsku loptu ... nastavismo trčeći ...malo sam se snebivala, kako ću u suknji, no na sreću lagane papučice na nogama ...Pripremi se, pozor, saaaaaaad...jeee prvaaa ...o otkucajima srca, da ne govorim, ali radost "Mama koja si ti Kraljicaaa!!!" Postadoh i Kraljica .
Nije sve ostalo na tome , posedesmo malo u šumici razgovarajući, ,priprema se uskoro za teniski turnir u svom klubu, i ponovo biser "Znaš, razmišljao sam ...kada dođemo kući nacrtaću ti stazu kojom ćemo svako predveče šetati, a možemo i trčati, ako si voljna i budeš mogla označit ću ti gde ćeš moći da sedneš ako se umoriš i možeš da zapališ samo 2 cigarete ... Uhhh dužina naše staze ni DESET kilometara .Naravno pristadoh. Ona prva jutarnja uloga mi nekako lakše legla, ali ova me čini sretnijom . Ako me nema,znajte, na nekoj klupi prikupljam snagu da stignem do kuće,a ko zna, možda postanem i maratonac
Lepo sunčano jutro me izmami iz kreveta,pre svih,skuvam kaficu na sreću mol nije daleko a već kada smo došli par dana da se opustimo da iskoristim priliku i jutro da se opustim .Mir tišina samo po koja ptica koja proleti uživancija, i ribe su bile lenje ali mi to nije smetalo ko će jos da ih stalno vadi ovako malo sam ih nahranila i srkutala kaficu . Ajde još jednu cigaretu da zapalim i naravno samo se čulo buch,buch i ode upaljač u vodu.Junački sam izdržala još pola satička i povratak .Svi u čudu tek probudjeni pa ti ne spavaš neee to ću kod kuće da radim ovde uživam, i što se vrati nazad ...izem ti uživanciju u prirodi kada nemam sa čime cigaretu da zapalim.Odsada ima deset da ih nosim ili onaj oko vrata. Sve lepo izorganizovasmo dalje , ženice i dečica malo sporstkih aktivnosti a muški naravno kuvanje i to je valjda merak dok smo na odmoru ,nama lepo oni vole u kuvanju da se nadmeću a zašto da ne..Ručkali i polako krenemo sa pakovanjem svi onako sa nevericom da je došlo vreme za pokret,ali dobro tako smo i pošli na produženi vikend. Da me ne bi zezali da po starom dobrom običaju pakujem vode i hrane na put,a tek ustali stola a put dug čak oko satičak vremena nam treba do kuće ,ubacila sam samo malu bocu vode i nesto breskvica . Na pola puta prelazeći most najmladji sin povika "tata stani neko pluta u vodi ".Suprug okrene auto spustimo se ispod mosta već mi se svašta prividjalo no na sreću kupač koji je malo vežbao kako treba plutati po vodi ,nastavimo dalje kao da se nije ništa desilo osim što smo se vraćali malo unatrag ali idemo dalje još malo pa smo kod kuće .Muzikica svira deca dremaju , mene uhvati sanak na tren medjutim kada imaš neki predosećaj još od jutra otvorim oči i sve neverujem pas na ivici puta napred nazad napred i pravac pod auto ...udarac nije bio jak svi dobro u momentu mi se sve skupilo sirota životinja da je tako pokupimo užas .Još smo onako konstatovali dobro je nije jak udarac (obzirom da nam je na isti način pre nekoliko godina izletela tek oprašena krmača od nekih stopedesetak kg ) ovo nije bilo ništa naspram toga .Naravno sve se ovo odigralo van naseljenog mesta, zaustavili se od psa ni traga ni glasa možda je jadan i preživeo naprosto je nestao.Ni ne sluteci da se je šteta nastala na kolima takva kada smo pogledali bilo je jasno voziti se nećemo ,voda iz hladnjaka je naprosto u momentu iscurela ...no da nedužim ,na sreću prijatelji koji su sa nama bili a zaostali su iz nekih drugih razloga ,odvedoše decu kući. Suprug i ja onako u prirodi ostanemo na prelepom sunčanom danu sa malko kisele vodice i nekoliko breskvica da cekamo da dodju po nas ...rasprostrli onako u travi jedan prekrivac ispružili se i ...nakon par minuta umiljatim glasom sam ga priupitala uživaš li vidi kako je sve lepo ,ni slutio nisi da ćeš ovako samnom da odmaraš u kukuruzištu...tekst koji je sledio ne bih da prenosim hahaha a tek o poruci koju sam u medjuvremenu dok smo tih par sati čekali, dobila od moje prijateljice blogerke ne smem ni da vam govorim kako mi je držala moral sa daljine ,zna ona da će sunce da me udari u glavu i da ću neku pouku iz svega da izvučem .Daklem za vodu i hranu da ne govorim nego kako jastuk nisam spakovala
Došla ekipa sa TV-a, iz redakcije školskog programa u jednu seosku zabit da snimi tipičan radni dan jednog našeg seljaka. Seljak se namesti pred kameru i počne priču:
- Ustanem ti ja tako oko pola pet izjutra, drmnem jednu-dve
rakijice, isteram ovce na ispašu. Dok one pasu ja slistim još jedno četiri-pet...
Stop - uleće reditelj - Pa jeste li vi normalni?! Ovo je školska
emisija, treba decu da kulturno uzdižemo. Lepo vi kažite kako
čitate knjige, pričajte o kulturi. Ajde ponovo.
Ustanem ti ja tako oko pola pet i pročitam knjigu-dve,pa onda
isteram ovce na ispašu. Dok ovce pasu ja ti se lepo sit načitam, a onda kad ih vratim kući pred ručak ja onako na brzinu prelistam dve-tri knjige. Uz ručak mnogo volim da čitam. Obično uzmem neku deblju knjigu da mogu posle ručka da se lepo ispavam.
A onda kad ustanem, dodje komšija Pera i mi tu pročitamo jedno tri-četiri knjige pre nego što sidjemo u selo. Uveče se celo selo skuplja u biblioteci. Tu svi čitamo i komentarišemo šta je ko pročitao. Oko deset sati obično bibliotekarka proglasi fajront jer smo pročitali sve knjige. Tada se svi preselimo kod komšije Laze. On ima štampariju.....
Otišla Fata na skup feministkinja. Sela za sto sa Engleskinjom
i Francuskinjom koje razgovaraju.
Francuskinja: - Ja sam svom mužu jedan dan rekla -Od sutra ti
ne perem.
I prvi dan ne vidim ja ništa. Drugi dan gleda on nešto oko
veš mašine...
Treći dan on pere sam!
Engleskinja: - Ja sam jedan dan rekla svom mužu - Od danas ti
ne peglam!
I prvi dan ne vidim ja ništa. Drugi dan muva se on oko pegle.
Treći dan on pegla sam!
A Fata će: - Rekla ja mom Muji - Od sutra ti ne perem ni ne
peglam!
I prvi dan ne vidim ja ništa. Drugi dan ne vidim ja ništa.
Treći
dan tek malo na levo oko!
Nekako pred samu ponoć dok sam tražila nešto po netu nestade struje ,ostala sam zatečena,šta ću sada.Sveća imam li je uopšte u kući ,upaljač ko zna gde ga spustih,počela sam kao sumanuta da tapkam po stolu,setivši se i mobilnog telefona,koji sam ostavila negde u kuhinji ,ma i sa njim mogu da pretražujem kuću,naravno nekoliko puta naletim te na fotelju , te na ivicu stola.Pomislim kakav raspored nameštaja napravih da se u mraku ubijem tražeći sveću.Ljuta na sebe tako ti i treba kada se nisi setila da kupiš,važno da ih pališ te da mirišu po sobi,te da služe za ukras,a da budu pri ruci u ovakvom momentu to ti nije palo napamet. Setim se gde stoji jedna ukrasna u dečijoj sobi ,sve mi nešto žao bi da je palim ali nemam kud. Upalivši je, pogledam ka ležaju na kojem najmlađi sin spava, drugi je izašao sa društvom ,pomislim šta sada.Ako ga probudim neće hteti da ide u sobu u ovom mrklom mraku dok mu brat nestigne,donesem odluku neću ga buditi ostat ću sa njim u dnevnom boravku,neće ovo dugo potrajati,međutim prevarila sam se. U kući je postajalo sve toplije sednem na dvosed kraj otvorenog prozora ,gledam u sveću , mir, tišina,što je ovo dobro . Neverujući da je nastao tako čudesan mir ,gledam usnulog sina,pa u zidove po kojima igraju senke od sveće, sva oduševljena počinjem sebe da prekorevam,ma ko ti je kriv kao da neznaš šta zna da te opusti,gledam u sveću kao hipnotisana i polako utonem u san ...naravno da sam i zavese pomerila da bi kao nešto manji mrak bio u sobi i više vazduha da uđe, a onda sledi šok ... Naredno što me snađe a taman sam počela da uživam u carstvu snova ,škripa prozora i nešto skoči na mene,dobro da nisam istog momenta umrla od straha, a sledećeg od besa začuvši poznato mijukanje našeg mačka mislim da će me sutra zaobilaziti u širokom luku kakvim sam mu se umiljatim tonom obratila
Tek probuđena,naravno nezadovoljna turobnim jutrom,ni progledala čestito na oči nisam prva jutarnja kafica,e pa i ja malo da ugodim sebi kako ću takva na posao,pravac komjuter ,sluške na uši mnogo rano da se uključe zvučnici, ukućani spavaju prvo šta mi pade na pamet
već vidno bolje raspoložena,pročitavši par postova,uz jutarnje ženske čarolije zvane ogledalce.ogledalce i pravac posao,svakodnevni ulazak trafika,pekara,grickanje peciva usput nije baš damski ali mi je to najslađe,nakon nekoliko nasmejanih meni dragih lica,koje usput sretoh kišno jutro i ne bi tako turobno."Stigla si" ,naravno topla kafica na stolu a što to volim da me dočeka na poslu.Mada važi pravilo ko prvi stigne kuva kafu, a svi volimo malo da odocnimo,ni zbog čega drugog nego baš zbog te prve zajedničke kafice .Sada je već raspoloženje na zavidnom nivou "petkom" pred vikend. Kada stiže porukica puna smajlića " Milice ovde je kao u raju ...ljubim te."sretna na rajskom jutru najbolje prijateljice destinaciju ne bih da spominjem,već mi se iskrice pojaviše u očima kada pomislih na predstojeći godišnji odmor. Zadubljena u posao,malo mi i misli usput vrludaju kada se se setim "rajskog jutra", nakon druge opomene kolege koji je uvek raspoložen da obiđe okolne markete,kad voli čovek retko mu oduzimamo to zadovoljstvo i da naravno usput kupi doručak "Imate li nekih želja ?" Obzirom na želje koje imam znam da mi ih nećeš ispuniti hahaha,hvala ti puno ." Na šta sledi sledeće pitanje "Imate li nekih potreba?" "a potrebe imamo naravno donesi mi iz obližnjeg marketa jedan laptop!" Sa osmehom na licu sav ponosan na svoje reči "Ali to nije za ishranu", " Ma ti ćeš da mi kažeš šta je meni potrebno za ishranu !!!"
Jednoga dana reče Bog:
- Adame, spusti se dole kroz dolinu.
Adam upita:
- Šta je to dolina, Gospode?
... I Bog mu objasni.
Potom progovori Bog:
- Adame, pregazi reku.
Adam upita:
- Šta je to reka, Gospode?
... I Bog počne ponovno objašnjavati.
Bog reče:
- Adame, onda se popni na hrid!
Adam upita:
- Šta je to hrid?
... I Bog mu ponovno objasni.
Na to reče Bog:
- Na drugoj strani hridi, naći ćeš kotlinu.
Adam upita:
- Šta je to kotlina?
... I ponovno počne Bog s objašnjavanjem.
I Bog reče:
- U kotlini ćeš naći ženu.
Adam upita:
- Šta je to žena, Gospode?
... I opet usledi dugo objašnjavanje, dok mu Bog sve tačno ne objasni.
Zatim Bog reče:
- Želim da se razmnožite!
Adam upita:
- A kako to ide, Gospode?
... I opet mu Bog sve do detalja objasni.
I Adam krenu na put, spusti se u dolinu, pregazi reku, popne se na hrid, potraži kotlinu, uđe u kotlinu, nađe ženu...
... i pet minuta posle, opet je kod Boga.
Bog, sad već malo živčano upita:
- Što je sad opet, Adame?
A Adam će:
- Moj Bože, što je to MIGRENA?
Način pripreme:
Puno vere. I smeha prema ukusu. Sve dobro izmešati i obilno nadoliti dobrotom. Zatim peći na laganoj vatri u velikodušnom srcu, koje je spremno na neprestano opraštanje.
Servira se toplo, ne sme se ohladiti, i to malo po malo, trenutak po trenutak, dan po dan, u svim prilikama i okolnostima. Servirati svim uzvanicima: mužu, ženi, deci (velikoj i maloj), dedovima, bakama, komšijama, prijateljima, rodbini i svima koji naiđu.
Verujte ovom receptu! Nepogrešiv je i uvek zadržava izvanredan ukus i pospešuje apetit.
Jednog dana, kad je krojačica šila sedeći pored rijeke, naprstak joj je upao u rijeku. Ona je zaplakala, a Bog se pojavio, čuo je i pitao: "Drago dete, zašto plačeš?"
Odgovorila mu je da joj je naprstak upao u reku, a potreban joj je jer pomaže mužu da zaradi novac i izdržava porodicu. Bog je stavio ruku u vodu i izvukao zlatni naprstak sa nizom safira.
"Da li je ovo tvoj naprstak" - pitao je Bog.
Krojačica je odgovorila: "Ne."
Bog je ponovo spustio ruku u vodu. Izvukao je zlatni naprstak optočen rubinima.
"Da li je ovo tvoj naprstak?" - pitao je Bog ponovo.
Krojačica ke odgovorila: "Ne."
Bog je ponovo zamočio ruku u vodu i izvadio kožni naprstak.
"Da li je ovo tvoj naprstak?" - pitao je Bog.
Krojačica je odgovorila: "Da!"
Bogu je bilo drago što je žena iskrena, pa joj je dao sva tri naprstka i krojačica je otišla kući sretna.
Nekoliko godina kasnije, krojačica je šetala pored reke sa svojim mužem. Muž se okliznuo, upao u reku i nestao pod vodom. Žena je zavikala, i ponovo se Bog pojavio i pitao je: "Zašto zapomažeš?"
"O Bože, muž mi je upao u reku."
Bog je skočio u vodu i izvukao Georgea Clooneya.
"Da li je ovo tvoj muž?" - upitao ju je.
"Da!" - povikala je krojačica.
Bog je bio ljut: "Lažeš! To nije istina!"
Krojačica odgovori: "Oh, oprosti mi Bože. To je nesporazum. Vidiš, da sam rekla "ne" za Georgea Clooneya, Ti bi izvukao Brad Pitta. Onda, kada bih ja rekla 'ne' i za njega, Ti bi izvukao moga muža. kada bih rekla 'da', Ti bi mi dao svu trojicu. Bože, ja nisam najboljeg zdravlja i ne bih mogla da brinem o sva tri muža. Zato sam rekla 'da' za Georgea Clooneya."
Pouka: Kada žena laže, to je uvijek zbog dobrog i časnog razloga, i uvijek u najboljem interesu drugih, a ne njenog ličnog!
" kada se smejemo, mi nemamo nikakav svestan misaoni proces i sva naša čula prirodno i bez napora se kombinuju u trenutak harmonije koji pruža zadovoljstvo, mir i opuštanje" Smeh zbližava ljude. Blog na kojem bih volela da se smehom zbližimo ( anegdotama, vicevima , biserima iz školskih klupa,života...)